Stjecajem okolnosti lako objašnjivih viškovima – viškom godišnjeg odmora i viškom prijatelja u glavnom gradu Ukrajine, početak meteorološkog ljeta 2008. uživao sam u Kijevu. Jasno, iz Zagreba sam ponio, osim najnužnije turističke opreme za preživljavanje u gradovima prema kojima glavni grad RH izgleda kao malo veći željeznički kolodvor (oprez – pretjerivanje!), i fotkama obogaćen popis ukrajinskih i ruskih bendova koji se sa mnom imaju vratiti u Hrvatsku ili se ne vraćam ja. Nije to bio nimalo selektivan popis, naravno, a iz dva razloga koje je važno imati na umu odlučite li se postati turist-kolekcionar i brati glazbu po istočnoeuropskim drumovima.
I eto me u Kijevu
Prvi je razlog to što se popis kojem se kraja ne nazire piše u zadnji čas i nema se vremena razdvajati žito od kukolja. U košaricu se maltene trpaju kompletne diskografije benda koji se na internetskoj slušaonici svidi u prva tri takta prve dvije pjesme prvog albuma koji vam se nađe pod streličicom miša.
Drugi razlog za bezobzirnu neselektivnost odmah razjašnjava i zašto nije bitno odvojiti baš svaki kukolj od zrna zlatnog žita – original domaće glazbe u Ukrajini koštao je, prije tko zna već kojeg inflacijskog udara, 25-35 kuna! Ako i fulate, ne boli glava. Ima prijatelja kojima samo što nije rođendan, a ionako već godinama muku mučite što biste im poklonili…
Prvog kijevskog dana, trolejbusom stižemo na Maidan Nezalezhnosti, centralni trg ukrajinske metropole. Sparno je i znojim se. Malo zbog teškog vremena i još malo više više zbog raskvašenog popisa koji mi igra u ruci. Vidim štand s diskovima! Prvo pa muzičko! Znam ja za legendu o Petrivki, kijevskom ultragolemom i turbonepreglednom području štandova s nezamislivim količinama muzike, filmova, softvera, obleke i drugih čuda, ali me moji domaćini uvode u prvi važan princip: “kupi sad da ne bi žalio poslije”.
Za ništavnu stotkicu kuna/grivni (omjer je bio idealan za ekspresno snalaženje u stranoj valuti!) dobio sam Yurcash – “Oi”, “dvostruki” Perkalaba – “Govorit Ivano-Frankivsk”, fino opremljeni Borshch – “Parazita kusok” i Faktychno sami – “Kurva cum back”!
Yurcash kroz otvoreni prozor
Ili, u prijevodu: Yurcash su ukrajinski Zdob si Zdub. Okej, sad sam ih usporedio s Moldavcima za koje možda… znate? Bili su na Euroviziji, ali to im baš i ne ide u prilog u vašim očima, zar ne? Ili? No dobro, jabuka ne pada predaleko od stabla prozovem li ih ukrajinskim Kultur Shockom. Šestorici frajera glazba je kotao u koji uspijevaju umiješati sve – od narodne ukrajinske pa lagano preko popa, ska, punka, kenjkavog simfo-rocka i kvazimetala pa do teže žestijane koja vas zvizne jače od domaće šljive. Kao nadžanr koji bi obuhvatio sve pobrojane žanrove, nabolje bi bilo da uvedem termin koji s neskrivenim ponosom svojatam – agrocore (čitaj: agrokor).
Dugo sam “Oi” furao u autu, navijao ga uporedo s nabijanjem gasa do daske (u okvirima ograničenja brzine, plus-minus deset posto!), otvarao prozor i prepuštao se jedinstvenom osjećaju transformacije u divljeg papkara poseljačenog ukusa. Taj je album bio moj mali bijeg od urbanog glazbenog plana, nešto kao preobrazba finog Brucea Bannera u razularenog Hulka…
“Oi” je Yurcashu inače debitantski album. Poslije sam iz mora ponude u Ukrajini izronio i njihov drugi album, “Menueti”, koji možda jest drugi album, ali je treća priča. Po pravcu kretanja (ne po glazbi nego po izvođenju budalaština), podsjeća malo na poteze Leta 3 – “sad kad smo se etablirali, možemo izvoditi vratolomije”. Na prvu mi nije legao. No kad sam kao gladna ribica progutao foru…
Denis G.
Posljednji komentari